Nakon pažljivog praćenja i negdje nakon što oko toga nijesam imao više dileme, prije 4-5 dana napisao sam da je Svijet (u pitanju najozbiljnije globalne krize - one u Ukrajini) ušao u fazu "pauze" ili "predaha". Zaključak do kog sam skromno došao podijelio je prije 2 dana i njemački ministar vanjskih poslova Štajnmajer (zanimljivo) u opisu trenutka upotrijebivši baš "moj" termin "pauza".
Na žalost, danas je ta faza okončana, i možemo posmatrati početak nove, tkz "događanja naroda". Ako ostavimo po strani da se ovdje događa (perfidna) agresija suverene države na drugu suverenu državu, sve ostalo nevjerovatno nalikuje i budi uspomene na srpske agresije tokom '90-ih i raspad Jugoslavije.
Dok ovo pišem pristižu vijesti o neredima koji su danas poslijepodne upravo počeli i koji se se simultano događaju u Lugansku, Donjecku, Harkivu i Odesi. Nerede karakteriše relativno mali broj učesnika, no sem činjenice da se događaju istovremeno, pažnju privlači i činjenica da je većina okupljenih mlađih godina i jako militantna.
Dok ovo pišem pristižu vijesti o neredima koji su danas poslijepodne upravo počeli i koji se se simultano događaju u Lugansku, Donjecku, Harkivu i Odesi. Nerede karakteriše relativno mali broj učesnika, no sem činjenice da se događaju istovremeno, pažnju privlači i činjenica da je većina okupljenih mlađih godina i jako militantna.
Okupljanja u Odesi
U ovom momentu se ne zna i nemože znati epilog onog što se tamo upravo dešava, no, obzirom da se jasno prepoznaje rukopis Kremlja, mislim da se može govoriti o danu kada se ruski državni vrh na čelu sa Putinom odlučio krenuti u realizaciju "2. faze" plana za destabilizaciju i komadanje Ukrajine.
Reklo bi se da je definitivno odabran pokušaj rastakanja (ostatka) Ukrajine snagama iznutra. Dakle, ničeg tu nema spontanog i nečeg što se već nije pripremalo i uvježbavalo ranije. Pa ako sve bude išlo kako treba ruske jedinice (za sada) neće biti neophodno da angažuje. Ako se to pak ne desi, već se stvari na terenu zakomplikuju, tražiće se povod (smislen ili besmislen) da se trupama zakorači u unutrašnjost Ukrajine. Gotovo sigurno može se računati sa (oprobanim) izgovorom "zaštite ruskog i proruskog stanovništva od diskriminacije i represalija nove vlasti nad njim". Nije bitno da li je ostao više iko spreman da u to povjeruje. Putinu i društvu je to sasvim nevažno, jer u tu mantru uostalom iskreno nijesu vjerovali ni oni koji su je najradije upotrebljavali.
A zašto je Putin odlučio da nastavi tamo đe je (za)stao?
Ruski državni vrh (naravno sa njim na čelu) očigledno procjenjuje da su odnosi sa Zapadom nepovratno narušeni i da se zahlađenje političkih i postepeno slabljenje i gašanje trgovinskih veza više ne može izbjeći. Uvjeren sam da je i njihova procjena da će se navedeno dogoditi čak i bez obzira na to hoće li Putinova armija ući preći granicu ili ne. Invazija stvari može samo ubrzati, a scenario bi bilo moguće izbjeći samo odricanjem od interesa u (kontinentalnoj) Ukrajini, a moguće čak i samo uz ponižavajuće napuštanje Krima ili nekakvom (naknadnom) arbitražom utvrđeni podijeljeni suverenitet nad njim. Kako reteriranje, povlačenje ili odricanje od dosad postignutog i planiranog Rusiji (čitaj: Putinu) ne pada na pamet učiniti (a ruku na srce, teško bi se u ovom trenutku i ovim uslovima, to moglo očekivati i od bilo kog drugog ko bi sjeo u njegovu stolicu), onda se treba pripremiti na to da će Putin ponovo "baciti kocku" i Svijet svjedočiti onom čega se pribojavao. Jučerašnja izjava kancelarke Merkel, koja bi se mogla shvatiti i kao nova prijetnja Putinu (i to u trenutku kada (mu) se učinilo da bi mogao izazvati jaz među saveznicima), kao da je raspršila sve Putinove dileme i iluzije i oslobodila ga stega samokontrole i uzdržavanja.
Dakle, ulozi u ovoj tragičnoj drami ponovo će biti podignuti...
No comments:
Post a Comment