Putinofilska peta kolona u CG sve je aktivnija i njen upliv u javni život CG iz mjeseca u mjesec sve je ozbiljniji. Njen uspjeh leži u dvije činjenice, a obije su povezane sa djelovanjem aktuelnih vlasti u CG:
1. vlast se strahovito (gotovo paranoično) boji reformi koje zahtijevaju iz Brisela i (nešto manje glasno) iz Vašingtona i plaši se žrtvovati bilo šta od svojih monopola i bilo kog iz svojih redova. Put CG ka EU i NATO (kontra zvaničnom zaklinjanju u evroatlantske integracije i negodovanju zbog izostanka u naperetku) zapravo se svjesno usporava. Danas smo de facto na istoj stepenici na kojoj Srbija, Makedonija.i Albanija. Da će se to desiti ne tako davne 2011. malo je ko vjerovao, jer nijedan objektivan razlog za to nije postojao iizuzev naravno sebičnih interesa i straha za vlastite monopole.
Ruski ambasodor u CG A. Nesterenko tokom susreta sa crnogorskim premijerom M. Đukanovićem.
Srbija kao ledolomac za crnogorski brod
Iz vlasti posljednjih mjeseci s pažnjom posmatraju s kakvim rezultatom će završiti otpadničko soliranje Srbije u odnosu na obaveze prema EU, a što se ogleda u dijelu njene šizofrene politike "i EU i Rusija". U vrhu DPS-a bi najradije slijedili upravo taj pravac, s korekcijom u dijelu članstva u NATO jer bi željeli da njihovom privatnom balkanskom feudu moćni NATO garantuje bezbjednost a da pritom oni samo statiraju, ne daju ni groša i ne učestvuju u bilo čemu što NATO kao organizacija radi na terenu. Naravno, ovi mangupi (u pokušaju) lukavo čekaju da vide kako će proći Srbija i da li će se njeno balansiranje pokazati izvodljivo. Ako Srbi propadnu oni će se bestidno pozvati na to da su među prvima u Evropi slijedili odluke Savjeta ministara EU u dijelu sankcija Rusiji i da je njihova lojalnoast Evropi neupitna. Realnost je zapravo sasvim drugačija. CG je uvela (19. marta) sankcije prema 15 fizičkih lica sa ruskim državljanstvom na samom startu međusobnog šamaranja sankcijama između EU i Rusije i nakon toga više nije slijedila nijednu mjeru!...Nakon toga je EU još 4 puta donosila nove odluke o sankcijama (svaki krug je podrazumijevao drastičnije mjere, a sve je završilo gotovo potpunim embargom na svaku trgovinu osim energenata i automobila) dok je sam spisak sankcionisanih ruskih državljana (iz RU i UKR) u međuvremenu narstao čak na preko 80 fizičkih lica! CG svoj spisak od marta nije ni pomislila update-ovati i na njemu i dalje stoje samo onih prvih 15 od kojih je većina članova bivšeg režima u UKR, separatistički ratni lideri i tek nekoliko ruskih činovnika. Slučajnost?! Taman posla!
Neki čudni gosti...
Baš kao što nije slučajnost ni to što CG posjećuju Putinovi prijatelji sa Zapada koji zbog svoje proputinovske propagande u vlastitim državama sve više izazivaju odijum. Tako je (gle čuda) CG za svoje sigurno gnijezdo prepoznao i jednog jutra u njemu osvanuo i najčuveniji francuski odmetnik od zakona, glumac koji baš i ne voli da plaća državi bilo što iako bi bez nje danas vjerovatno bio niko i ništa - Žerar Depardije. Iz vlasti su ovom putinofilu na opšte zgražavanje zapadne javnosti počeli silom na sramotu nuditi sve, pa i crnogorski pasoš!
Sem njega gotovo niotkuda u CG se najednom (neđe tokom najkrvavijih ljetnjih dana u Ukrajini) pojavio i američki glumac "B" filmova Stiven Sigal. Takođe veliki fan ruskog diktatora. I Depardije i Sigal su se razmetali navodnim obećanjima da će u CG čuda napraviti, uložiti grdne novce, a domaćini su se satirali oko njih u ponudama da je sve ličilo na bal štakora oko fete sira. Naravno, nijesu to prvi bjelosvetski hohštapleri koji su crnogorskim naivčinama rasplamsavali maštu. Više je to nekako postalo pravilo nego izuzetak. CG je već uzdisala i za obećanjima Pamele Anderson, raznoraznih šeika i prinčeva, krupnijih i sitnijih prevaranta koji na ovaj dio Evrope (ne bez razloga) gledaju tek kao na komad srednje Azije u srcu Evrope na kom živi primitivno i zaostalo pleme.., pa ih tokom njihove kratke ferije zapravo ništa ne košta uveseljavati lakovjerne domaćine i velikodušno se razmetati obećanjima. Sve te bjelosvjetske doveli su domaći prevaranti koje ovi domaći (ligaši) nijesu u stanju nadigrati ni 3 života da im se da.
Ali nešto se ipak promijenilo. Ova dva posljednja "visoka gosta" osim što su (nimalo slučajno) Putinovi trabanti, uz to imaju još nešto zajedničko. Oba su iz CG put nastavili u Rusiju, a zatim na Krim. Prvi je na Krimu kupio ogroman kompleks vinograda (koji su separatisti nacionalizovali od ukrajinske države) a drugi je bio manje voljan da ide u ozbiljnije investiranje, pa se više opredijelio za "dobrotvorni" rok koncert čiji je prihod od ulaznica opredijeljen separatistima koji se (uz velikodušnu pomoć ruske vojske i ratne tehnike) biju protiv vlastite države.
Koliko je njihov boravak u CG bio slučajnost prosudite sami...I otkud naprasno želja da dođu u državu za koju svega par dana ranije nijesu ni znali da postoji? Da li je to domaćim prevarantima uvijek gladnim "glamura" estrade neko uputio ovu dvojicu?...Iako je zanimljiva konincidencija (ukoliko takvo što uopšte postoji) no za sada možemo špekulisati i stoga se ovdje zadržavam.
Da se Putinovi bjelosvjetski dobošari pojavljuju i na nevjerovatnim mjestima svjedoči i primjer kontroverznog profesora Isaka Adižesa kojeg je nedavno u prime time-u na dvije televizije ugostio Darko Šuković. Razmetao se profa te večeri vlastitom putinofilijom nailazeći to veće (na moje zaprepaštenje) na izraženo razumijevanje voditelja. Da je Šuković personifikacija vladajuće klike i njihove politike i danas sam spreman da sporim , no nemoguće je ne primijetiti da se i kod njega, kao i kod Draška Đuranovića (koji su danas nekako postali simboli crnogorskog novinarstva) nakon ruske invazije na Krim desio neki neobičan obrt. Još mi je teško da zaboravim s koliko je upornosti (takođe nedavno) Darko pokušavao sugerisati gostu Janušu Bugajskom da bi i EU trebala da se "malo prilagodi" CG, iliti u mom slobodnom prijevodu - da ne zakera toliko s tim reformama i primi nas ovakve divlje i manite kakvi jesmo.U jednom trenutku, ovom starom i iskusnom novinaru (a usudiću se pa reći i) i dugogodišnjem borcu za pravo i čast CG, Bugajski je morao "nacrtati", tj. objasniti voditelju i glerdalištu, onako AD LITERAM, da se EU ne pridružuje Crnoj Gori, već obratno, pa sad, je li, ukoliko smo sigurni da hoćemo tamo - moraćemo se mijenjati...Iliti, za sporije - ovakve nas neće primiti Evropa pa taman da od nas zavisi ko će trijumfovati u Ukrajini.
No da se vratim "lijpima i pametnima" koji, eto, ostaraše na naše oči, te njihovom odnosu prema EU i Rusiji...
Crna Gora, dominacija srpskih medija i proputinovska propaganda
2. drugi razlog za jačanje upliva ruskog uticaja u CG jeste već ostvarena medijska dominacija/supremacija srpskih medija (elektronskih i štampanih) a čiji se broj u CG sada primiče brojci od 100. I ovdje stvar neodoljivo podsjeća na Ukrajinu čijim su etrom i printom (pa tako i javnim mnjenjem) 23 godine nezavisnosti, tj. sve do svrgavanja Janukoviča - dominirali ruski državni, paradržavni i provladini mediji. Đe je taj upliv tuđih medija (i to uglavnom samo iz jedne susjedne države) doveo Ukrajinu, evo svi gledamo posljednjih mjeseci...Ukrajina se,ako ima onih koji su prespavali veći dio godine, sada u krvi kupa.
Zaprepašćujuće je koliko ćutanja prati ovu činjenicu. Niko u CG ne želi reagovati..Čitavo društvo (baš ko '90-ih) ćuti i guta to što mu se servira. No, postoji jedna bitna razlika. Ne samo da postoji muk čak i onih koji bi bili najpozvaniji da prvi reaguju (a to su domaći mediji, šta god to danas bilo), već se naši mediji utrkuju da budu na usluzi srpskim novinskim (čitaj: propagandnim) agencijama.Koliko je ovo poprimilo bolesne razmjere najbolje će se shvatiti ukoliko se zamisli da se umjesto srpskih makar na momenat crnogorskim prostorom i u omjeru srpskih, odvija djelovanje nekih drugih inostranih medija. Pritom je upliv koji srpski mediji u CG ostvaruju tako nevjerovatno sofisticaran, da na površini sve izgleda ne samo kao pluralizam informisanja, već čak kao nešto domaće, tj., izvorno crnogorsko. (!!?)
.
Srbija je izabrala svoj put. To je put Putinove "balkanske Kube" i njen put prema EU definitivno će se zaustaviti. Svakako prije očekujem da se to desi de facto (onako nezvanično kako je iz Brisela, iz drugih razloga, zaustavljen vječiti kandidat Turska), nego da takva odluka uslijedi ex officio. Posebno, ne u dogledno vrijeme. Ne bi me iznenadilo i da sama vlast u Srbiji u nekom trenutku (pod ovim ili onim izgovorom) i zvanično prekine svoj put ka EU. Najbolji dokaz da stvari idu u tom pravcu upravo je horsko izvještavanje srpskih medija koji se utrkuju u slavljenju tamošnjih vlasti, a za koje je EU u posljednjem izvještaju ocijenila da su direktno kontrolisani od strane Vučićeve Vlade.Stvarnost u Srbiji je danas takva da više nemate nijedan medij koji zagovara otklon od Rusije i vrijednosti zapadnog društva. Ta i takva histerija "Putinomanije" (pod izgovorom rusofilije, iako to jedno s drugim nema blage veze) širi se i neštedimice prosipa crnogorskom auditorijumu. Naravno u konačnici ga i oblikuje.
U početku sam držao da je crnogorska vlast tek zatečena uticajem naglo otvorene ukrajinske krize, i kao naivno kratkovida zato indolentna, međutim već neko vrijeme nikakvu dilemu nemam da se radi o želji podgoričkih vlasti da se u najnovijem sukobu uređenog Svijeta i Rusije prosto kalkuliše. Ne u interesu crnogorskih građana, već u interesu te i takve oligarhije a preko grbače neobrazovane i neobaviještene crnogorske svetine.
Takvu igru, koju se kreću zaigrati, mogu sebi priuštiti velike države koje ionako ne pripadaju Evropi a pritom su nezamjenjive sa strateškog ugla (poput jedne Turske ili Egipta) ali ne i mali balkanski komad kamena poput CG, čija čitava (i uz to prezadužena) privreda ima snagu prosječnog evropskog grada. Ništa dalje nije, niti će stići Srbija. Kad jednog dana topovi i tenkovi utihnu znaće se epilog ovog sukoba, čiji rezultat će biti definisanje onoga što je Evropa ili evropski prostor, a šta je ono "drugo". Ukoliko CG dovede svoju lojalnost Evropi u pitanje, ne samo da od njene evropske i NATO perspektive neće biti ništa, već joj se, obzirom da u ovom sukobu nema i neće biti "nesvrstanih", smiješi sudbina Ukrajine. Ništa drugačija od one koju danas živi nesretni ukrajinski narod čiju sudbinu (iako se radi o jednoj od najvećih evropskih nacija) neće odrediti sam, već će njegova zemlja služiti kao poligon za odmjeravanje snaga Evrope i Rusije.
Ne znam da li je neko prokletstvo u pitanju (ili šta već) ali CG kao da zaziva takav scenario.
Današnja garenitura na vlasti (koju čini izvjestan dio kleptokratije srastao s državom) u svom pokušaju da lavira između EU i Rusije neodoljivo podsjeća na režim Janukoviča. I ovi u CG (baš kao i Janukovič i njegovi razbojnici) trude se domaćem građanstvu predstaviti sebe kao nekakav siguran balans veza sa oba "svijeta". DPS vrhuška (baš kao i ona svojevremeno u Ukrajini) nema znanja i istorijskog formata da razumije da se u trenutku ovako dramatičnih odmicanja evropske i ruske "ploče" (a ne dešava se ovo po prvi put u istoriji) ne može nikako biti most između ta dva svijeta. To je za života poručivao našim đetićima i pok. general Jovo Kapičić. Mostovi se grade na stabilnom, a ne na trusnom tlu. Ali kako to objasniti nekima koji nikako ne razumiju da Titova Jugoslavija nikada nije bila takav most. Do 1948., ona je sva bila pod Staljinovim šinjelom, a od 1948. Jugoslavija je bila svakom svojom nogom na Zapadu. Najbolji dokaz tome je i pakt Jugoslavije sa NATO članicama (Grčkom i Turskom) o međusobnoj odbrani i koordinaciji borbenih dejstava u slučaju rata sa SSSR-om.
Još jedan, ne manje značajan, razlog zašto je sve ovo moguće jeste taj što u CG kao alternativu imate politički savez i strukture koje otvoreno navijaju za približavanje ruskoj despotiji i njenom Vođi. No, na to smo u CG nekako navikli pa rijetko kome to privlači pažnju.
Iz tog razloga ovoj vlasti nije teško izgledati kao "proevropska" i "prozapadna" jer i sa minimalnim otklonom od Moskve oni lako brane taj atribut. Stvarnost (ja bih dodao i ono "tužna") je to da proevropske političke snage u CG ili postoje u beznačajnim fragmentima i bitišu na margini ili ne postoje uopšte.
Da postoje njihov glas bi se u pitanju stava osude ruske agresije na Ukrajinu već čuo. Ne, u CG vlada muk. Do kada? Pa dok ne zaigra mečka i pred našim vratima. Tada će se, u odgovoru na sve agresivnije rusko djelovanje (preko domaćih izroda i agenata) samo od sebe iskristalisati i to koliko je Evrope u CG i koliko su Crnogorci evropski narod, a koliko pak nešto drugo...
Zid sjećanja palima za slobodu Ukrajine otvoren danas u Kijevu. Wall of memory with photos of fallen UA defenders was opened in Kyiv (Oct. 24)
Ali valjda je negdje tako zapisano i valjda tako mora biti...Ovaj narod je izgleda osuđen da nikada ne izrodi zrelu elitu koja bi strateški promišljala i vodila društvo dalje od iskušenja unutrašnjih razdora i stoga je taj narod primoran da istorijske greške stalno ponavlja i u krvi ih plaća. Garnitura na vlasti u CG marljivo ali u tišini priprema teren da počini još jednu. Nek nam je svima Bog upomoć.
No comments:
Post a Comment